U ovoj smrznutoj divljini misli i snijega, budiš se u tišini toliko prostranoj da se čini kao da osluškuje. Krajolik se proteže beskrajno, svaki smjer je identičan, svaka sjena je odjek tvog oklijevanja. Počinješ hodati - ne zato što znaš kamo ići, već zato što stajanje na mjestu osjećaš kao da se predaješ samoj hladnoći.